Supruga ubijenog urednika „Dana” Slavica Jovanović ocijenila je da je zvanična Crna Gora obilježila Duška Jovanovića kao državnog neprijatelja. I, kako kaže, odradila je posao!
– Shodno tome, jasno je da učinilac sebe neće nikada odati. Naprotiv, učiniće sve da osujeti postupak kako bi se tapkalo u mjestu. Ipak, pri činjenici da se krivično djelo vrši i činjenjem i nečinjenjem, sve je jasno kao dan – kazala je Jovanovićeva.
Na pitanje koji je motiv ubistva njenog supruga, Slavica Jovanović je kazala da „Duško nije bio samo novinar, on je jednostavno bio predodređen za lidera, narod mu je vjerovao. Kao takav bio je velika prijetnja, posebno što se ubrzo nakon ubistva održavao referendum. Po tom pitanju Duško je imao čvrst stav. Prvo demokratija, pa država. A ne obrnuto! Danas se njegov stav u potpunosti pokazao ispravnim. Crna Gora je privatna država”, poručila je ona.
Bio praćen i nije bio zaštićen
Podsjetila je da je njen suprug prije ubistva bio praćen i da nije bio zaštićen.
– Govorio je: „Ako te država odluči ubiti, džaba ti sva obezbjeđenja”. Sadašnji premijer Duško Marković, kako sam svjedočila, u telefonskom razgovoru kazao je Dušku: „Jovanoviću, od mojeg ćeš metka stradati”. Suprug mi je to, naravno, prenio. Da li je to bio animozitet prema mom suprugu, zavist, pakost ili šta drugo, ne znam, ali danas ove riječi imaju posebnu težinu. Upravo, da bi skinuo ljagu sa svog imena, on je bio dužan da sa svoje pozicije učini sve da se ubistvo rasvijetli. Da li nije htio, nije smio, ili nije umio, jednako je pogubno za Crnu Goru – kaže Slavica Jovanović.
I Milo Đukanović je, dodaje, izjavio da je sve dozvoljeno u predizbornoj trci, tako da je i on, kao i mnogi drugi, zloupotrebljavao Duškovo ime zarad političkih poena.
Osvrnula se i na brojne propuste tokom istrage.
– Istragu je vodio istražni sudija Radomir Ivanović, poznat kao „sudija za sva nerasvijetljena ubistva”. Sjećam se kada sam davala izjavu kod njega, rekao mi je: „Samo bi mi još trebalo da mi se zaplačeš”. Istraga je urađena tako da je bilo bolje da nije ni rađena. Izdvojiću jedan detalj, ali detalj koji sam za sebe može dovesti do bitnih saznanja. U izjavi pred istražnim sudijom kazala sam da sam par dana prije nego što je Duško ubijen dobila 17 SMS poruka sa broja 067. Zajedno smo ih pročitali, Duško i ja. Sadržinu tih poruka sam prenijela doslovce. Ukratko u njima je pisalo sve što će se dogoditi. Tu izjavu sam dala u predistražnom, istražnom i sudskom postupku. Kada sam kasnije otišla kod tada vrhovnog državnog tužioca Vesne Medenice da je, između ostalog, pitam i za te poruke, odgovorila mi je da sam to trebala reći ranije, da je sada kasno – prisjeća se Jovanovićeva.
Uvrede, podmetanja, zločin
– Što je bilo više uvreda, podmetanja i teških zločina uperenih protiv mene i našeg sina, bila sam jača.
Nema oružja iz kojeg na nas nije pucano. Nije tu kumovao samo vladajući režim, već i pojedini lideri opozicionih partija koji se danas samoprozivaju, ali i mediji željni krvi – ovaj put moje. Jedan medij je i osnovan radi blaćenja Duškovog i mog imena upravo kad je haranga protiv nas i počela. Radi se o „Nedjeljnom žurnalu”, čiji je urednik bio Aleksandar Eraković, koji je nakon toga postao lični savjetnik Mila Đukanovića, a sada cijenjeni ambasador. Svi oni su napravili klimu koja je trebalo da pokaže da sam ja organizator ubistva mog supruga i oca mog nerođenog djeteta. Tek tada sam postala svjesna vrijednosti novina koju je osnovao moj suprug. Pored Duška, „Dan” je bio i ostao mnogima kost u grlu. Na njihovu veliku žalost, što besramnija njihova djela, to jače novine, ali i moja odluka da zaštitim sebe, svoje dijete i lik i djelo svog supruga. Motivi su bili različiti. A namjere svima njima prljave i nečasne. Naravno, da je tu bilo i ljudi bliskih Dušku, koji su ga „prodali”, te za učinjene zasluge dobili nagrade. Pored sumnji da sam ga ja ubila, tužilaštvo je podiglo protiv mene optužni predlog zbog dvobračnosti.
Kome i zašto je bio cilj osporavati Duškovu volju i praviti farsu poništavajući njegov brak kada se zna da je Duškov sin zakonski naslednik, a ja njegov staratelj?! Kome se to davala lažna nada, kakvi su to ljudski apetiti koji ne prezaju ni od čega. Danas poslije 16 godina, meni, mom sinu i malobrojnim iskrenim prijateljima, sve je jasno. Suštinski je sve od početka do kraja bila bestidna farsa iza koje stoje kako oni koji su Duška fizički ubili, tako i oni koji su uradili sve da ubiju sjećanje na njega. Optužni predlog je zastupao osnovni tužilac Veselin Vučković, kasnije v.d. vrhovnog državnog tužioca. Na moju konstataciju da bi bilo ljudski povesti računa o tome da moj suprug više nije živ, te da sudska praksa ne pamti da se poništava brak mrtvom čovjeku, odgovorio je: „Mene lične tragedije ne zanimaju, ja sam profesionalac u svom poslu”. Zaista vjerujem da ga lične tragedije ne dotiču, posebno ne moja, a koliki je profesionalac govori da kasnije sa mjesta v.d. vrhovnog državnog tužioca nije učinio ništa da se ubistvo pomakne sa mrtve tačke. Jednako možemo govoriti i o profesionalizmu tadašnjeg tužioca Novaka Ražnatovića, koji je bio dežurni u noći kada je Duško ubijen. Kada su ga pozvali da potpiše službenu zabilješku u kojoj je Damir Mandić dao iskaz, rekao je da to može čekati jutro, da se razdani, a to što će na istinu pasti mrak koji do danas traje zapravo je bila primarna obaveza tužioca – kazala je Slavica Jovanović nedavno u intervjuu za beogradski „Ekspres”.

Zloupotrebljavali porodičnu tragediju
– Jedan od razloga zbog kojeg sam otišla kod Medenice jeste da je pitam zbog čega je izdala nalog da se grafološki vještači moj rukopis. Naime, Duško je dobio prijeteće pismo koje sam lično predala njegovom bratu Mišku Jovanoviću. U principu to i nije sporno, jer ja želim da svako bude ispitan, čak i ja. Međutim, znam, i za to imam i dokaz, da je zbog tog pisma vještačen moj rukopis i to mnogo ranije, kao i da je dobijen negativan izvještaj grafologa. Pred kim je to trebalo mene okriviti za zločin? Čemu farsa? Pa ponovno izdavanje naloga za nešto što već znate! Šta su time dobili? Koga su željeli da dobiju na svoju stranu, s kim su se igrali? I najbitnije, zloupotrebljavajući porodičnu tragediju koga su prikrivali? Sve što su policija i tužilaštvo radili bilo je farsa da se digne velika prašina, da se stvori privid da se nešto radi, a, u stvari, iza učinjenog prljavog ubistva učinjene su isto toliko prljave stvari protiv supruge i sina Duška Jovanovića. Time su pokušali oduzeti ime i meni i njegovom i mom sinu, ali ono što najviše vrijeđa jeste što su na sve načine pokušali njemu mrtvome oduzeti dostojanstvo – kaže Slavica Jovanović.